Šapat masline

       Sa pomućenim osjećajima ti se približavam: radostan što te ponovo vidim, tužan, jer se tako osjećam.

      Ja sam zapravo došao kod tebe u nadi da ćeš mi promijeniti raspoloženje, jer ti to možeš – ti koja si mirila nepomirljivo, ti koja si svjedok raznih događaja, da li ćeš me saslušati i ohrabriti? O čemu bih ti pričao? Ovo predvečerje jesenjeg dana čini me razdražljivim, nesigurnim, a ja bih da budem jak kao ti, tako stamen. Gledam kako su tvoje moćne kandže obuhvatile zaštitnički zemlju, kako tvoje ruke širiš zaštitnički u svim pravcima, sve da obuhvatiš, sve da zaštitiš. Sunce pri zalasku čini tvoje mrežne listove zlatastim, a blagi povjetarac ih leluja, kao da drhte od neke miline. Stojim tako bez daha pred tobom kao pred hramom, upijam svim čulima tvoju ljepotu. Spreman sam da pažljivo slušam tvoju besjedu.

     Pitam se, da li mojim dječačkim snovima možeš da daš ohrabrenje. Tvoj tihi šapat mi nježno dodiruje lice, blaženo se širi oko mene. Ja sam ponovo bezbrižni dječak i znam: zato traješ, da bi nas prigrabila kad nam je teško; tvoja vrijednost nije u trajanju, već u nesebičnom davanju tvoje ljepote i snage.

Aleksej Vukčević  VI-1 2010 godina