Život
je dat djetetu da ga iskoristi najbolje što može i da u njemu uživa.Često kada
nešto planiramo ne dogodi se,već to dodje malo kasnije.
Osjećanja kao sto su sreća,tuga,radost i ljubav je ono što nas čini
djecom.U životu nas stalno suze opominju.Svi kažu da je dijete najveći dar od
Boga,ali nije to uvijek tako.U svijetu je sve više djece koja nemaju dom,pate
zbog siromaštva,zbog zlostavljanja od strane roditelja.Meni je žao djece
razvedenih roditelja,jer ne mogu da osjete porodičnu radost.Mislim da djeca
nisu kriva,oni su samo djeca,kao što sam ja samo dijete.Diječija prava nisu
mnogo zahtjevna.Mi kao djeca trebamo da slušamo naše roditelje,i da se lijepo
ponašamo kao što nam i dolikuje.Za uzvrat tražimo osmijeh,zagrljaj,svijetlost
koja gori kao svijeća i koja se nikada neće izgasiti.Sitnice čine život kakav
god on bio.Male stvari daju našem životu šarenoliku notu.Potreban je jedan
osmijeh koji će nam uljepšati dan.Čak je dovoljna i jedna riječ.
Zadovoljan sam što imam roditelje na koje mogu da se oslonom u dobru i
zlu.Oni mi život čine srećnim i zanimljivijim.
Borko Drobnjak VIII- 4
Нема коментара:
Постави коментар
Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.