Dug je put kojim mi
djeca hodamo kroz život,pun je uspona i padova,dobrih i loših stvari koje nam
se dešavaju iz dana u dan.Zamišljamo svoj život najbolje sto možemo,jer ono što
želimo je sreća!
Bez
obzira da li se radi o društvu ili porodici,uvijek imamo neke svoje snove.
Mnogo puta sam se
razočarao u drugove,i to u one od kojih to nisam očekivao.Nikad nisam volio
kada neko plače zbog mene,zato što sam mu nešto uradio.Uvijek sam probao da ih
smirim i utješim.Kada smo tužni,uvijek je neko tu da nam pomogne,najčešće je tu
brat,majka,sestra i drugovi.
Svako želi da uspije u sportu ili u nečemu
drugom,ali ne voli kada mu ideje propadnu.Ponekad smo toliko ljuti i tužni,da
hoćemo negdje da se zatvorimo,gde nas niko neće dirati i vrijeđati.Kada smo
tužni želimo da pobjegnemo od svega i da odustanemo od svojih ideja.Ja želim da
uspijem u sportu i da budem dobar čovjek i učenik.Svako želi da bude srećan,da
ima porodicu.Obično smo ljuti na drugove zato što neće da rade ono što mi
želimo.
Kada plačemo,svi oko nas su tužni,posebno roditelji.Ali ja sam srećan zato što
imam s kim da je podijelim!
Bojan
Drobnjak VIII-4
Нема коментара:
Постави коментар
Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.