MEĐUNARODNO UDRUŽENJE STVARALACA ''STIHOM GOVORIM'' IZ BIJELOG POLJA ORGANIZUJE DRUGI MEDJUNARODNI PJESNIČKO KONKURS ZA DJECU:

Uslovi konkursa:Mogu se javljati djeca pjesnici,učenici osnovnih škola.

Radovi:Potrebno je dostaviti do tri pjesme potpisane imenom i prezimenom učenika,naznakom razreda,kao i naziv škole i ime mentora ili jednog roditelja,adresu stanovanja,e-mail i broj telefona (kontakt podaci).TEMA JE SLOBODNA.

Konkurs je otvoren od 01.10.2014.god. do 31.01.2015.god.Rezultati će boti objavljeni 15.04.2015.god. na sajtu: www.kraljevstvobijelihrada.stihomgovorim.com

Radovi moraju biti na jednom od jezika: srpski,crnogorski,hrvatski,bosanski.Pisani fontom Times New Roman,veličina 12 word dokument(doc ili docx)

Radove dostaviti na e-mail: kraljevstvobijelihrada@stihomgovorim.com

Nagrađeni učesnici dobiće diplomu,a nagrađene i pohvaljene pjesme kao i pjesme po odabiru žirija naćiće se u zborniku festivala .

Autor najbolje pjesme(po izboru žirija) će dobiti titulu PRINC-PRINCEZA KRALJEVSTVA BIJEL RADA.

Radove će pregledati međunarodni strčni žiri sastavljen od profesora jezika i književnika.

Za nagrađene i pohvaljene,kao i autore čije pjesme budu objavljene,zbornik je besplata(za učesnike iz inostranstva troškove slanja Zbornika snose učesnici).

Zbornik će biti dostupan i u elektronskoj verziji,kao i online izdanje na sajtu,15 dana nakon promocije izdanja

Konkurs se organizuje u saradnji sa JU“Ratkovićeve večeri poezije” u septembru 2015.god.

Sve informacije u vezi sa konkursom,promocijom zbornika i uručenjem nagrada biće dostupne na sajtu: www.kraljevstvobijelihrada.stihomgovorim.com

Neumjetnički tekst komentar Razmišljanja o problemima koje obrađuje roman „Priče sa sjevera i juga“ Đžeka Londona

U djelu  „Priče sa sjevera i juga“ Đžeka Londona pisac nas vodi kroz surovi svijet divlje prirode, siromaštva, klasnih razlika i nepravde koje su dodatno pojačane jer se dešavaju u vrijeme robovlasništva , kada je rasizam bio na vrhuncu.

Zato u ovim pričama je ljepota prirode, koju London majstorski opisuje ne može da se izdigne iznad opšteg sivila i težine koje sve pritiska jer je život malog čovjeka  u to vrijeme prepun težine i tjeskobe. Vrijeme provedeno bez teškog rada svodi se uglavnom na posjetu krčmi, piće i pripreme za dalji rad.

„Saonice su pjevušile svoju vječitu tužbalicu uz škripu hamova i zveckanje praporaca predvodnika, ali  su i ljudi i psi bili umorni, i nisu davali glasa od sebe... Sneg je lagano promicao  tihim vazduhom, ne u pahuljicama, već u sićušnim kristalićima tananog oblika“(Odiseja severa). Vječna čovjekova  potreba da se bori sa prirodom, da je pokori, obezbijedi sebi osnovne uslove za život ili stekne bogatstvo koristeći ono što mu ona pruža, opisana je kroz mnogobrojne sudbine junaka kojima je potrebno  veliko životno znanje, pamet i snalažljivost da opstanu i izbore se za svoje mjesto u društvu . Primjer za to je „Priča o Kišu“ , dječaku koji je bistrinom svoga uma i urođenom čvrstinom karaktera  i neustrašivošću uspio da se namtne starijim pametnijim i iskusnijim članovima plemenskog vijeća. A to je učinio na vrlo jednostavan način. Obezbijedio je hranu za sebe, majku i sve ostale u selu. Pri tome je morao da upotrijebi lukavstvo kako bi ubio velike bijele medvjede. To mu je donijelo velike počasti, iako je na početku bilo mnogo nepovjerenja od odraslih i moćnih muškaraca. Zato se „Priča o Kišu“  izdigla na nivo legende jer je on od najsiromašnijeg igloa  u selu došao do najveće vlasti i položaja iznad svih.  Od ove pomalo idilične slike pisac nas vraća u surovu stvarnost u kojoj jedna rasa vlada nad drugom , „koja daje zakone svim narodima svijeta i upravljanjima“.

Može se reći da kroz pripovijetku „Savez staraca“ pisac šalje poruku da je zakon koji nameću jači neumoljiv i silan, da je uvijek zapovjednički, i da se izdiže iznad ljidi i njihovih života. Zato je on bezličan, uliva strah i mrvi sve pred sobom, odnosno biše granice ljudskosti.

                                                                                                            Đorđe Vlahović

                                                                                                                                                VIII-2

MOJA PRIČA O CRVENOM KRSTU!

                  Povodom 29.novembra Dana Crvenog krsta Crne Gore,Opštinska organizacija Crvenog krsta Bar raspisuje nagradni konkurs  za najbolji litararni rad.Ovogodišnja tema za literarnu obradu nosi naslov ''MOJA PRIČA O CRVENOM KRSTU''.
          Na konkursu učestvuju učenici od šestog do devetog razreda.
          Svaki literarni rad koji se dostavlja Crvenom krstu mora biti u 5 primjeraja.
          Konkurs je otvoren od 29.10.2014.g. do 01.12.2014.g. do 15 sati.
          Radovi se dostavlja pod šifrom preko kurira škole ili putem pošte,na adresu:Opštinska organiyacija Crvenog krsta u Baru,ul.Bulevar revolucije bb.
          Za sve potrebne informacije možete nas kontaktirati na tel: 030-315-444 i 030-311-339 kao i preko e-maila ck-bar@t-com.me

Most na Žepi

Jusuf,neimar pa čak i most na Žepi,svaki zasebno,ali na različite načine opisuju jedno vrijeme
             Govore o vremenu teškom,nemačtini,trudu,radu.Od vezira zaključujemo da je u slavi,sama slava kratka i bez velike koristi.Nema misli o porijeklu,roditeljima i Žepi.Sve je to zasluga Osmanlija i njohovog sistema.Ohrabrivan je sa njihove strane,hvalili su ga i tako on stiže do vezirove stolice.
            O neimaru se najmanje zna a on najviše govori .Govori o tome kako je zanimanje ''obrnulo'' osnove života,i da je zbog njega sve krenulo naopako.Osnovne stvari kao što su porodica,urednost,izgled.Bila je bitna samo ljepota,ali ne fizičkog izgleda,vec građevina,crteža.I onda želja za ljepotom donosi savršene i zadivljujuće građevina od kojih vrijeme kao da stane.Kao da je slika velikog formata,na kojoj je most,neviđen do tada.
          A most govori o teškom životu i o neophodnim stvarima za život seljaka.Most je kao fatamorgana koja zadivljuje svakog pojedinca.Zahvaljujći vezirovom novcu on lebdi  iznad Žepe i govori ponešto o istoriji.

Moje putovanje sa hajducima!

Eh,koliko se vragolija i nestašluka provuče kroz nađe djetinjstvo!Ne znaju roditelji,samo mi/naša složna družina.Ispričaću vam kako to izgleda “četa mala ali odabrana”.

      Često se tokom vikenda okupi družina: Ja,Miljana,Mijo,Mare,Joca,Matija i drugi.Okupimo se,i tu padne dogovor da idemo u lov na razne zvijeri:ptice,mačke,zečeve,komarce i ostalo!Svi se naoružamo neko ima pušku,neko praćku,neko štap,neko pištolj.Ima tu i lukova i strijela I jos kojekakvog oružja.Okupljamo se kod Mija.Mijo je naš harambaša.Nacrta strašne brkove,čelo mu prošaraju bore,pa vikne “Naprijed”!Mi,lovci,odmah krenemo za njim.Probijamo se kroz raznovrsne ograde,stare,zarđale,kroz žbunje i svakojake prepreke dok ne stignemo do lovišta.Tamo se razdvojimo i lov počinje!Dovikujemo se sa kraja na kraj šume,bodrimo se i pomažemo jedni drugima,nema nas do prvog mraka.Baš nam je lijepo i ne zanima nas šta će reći roditelji.Ponekad ulovimo neku sitniju “zvjerku”,ali to je sada najmanje važno.Najvažnije je da složna družina uživa u svojim nestašlucima i cčudnim idejama!

    Vratimo se umorni i iscrpljeni,ali srećni i zadovoljni jer je naše druženje pravo malo hajdukovanje i mi se ponosimo time!

                                                                     Đorđe Vlahović

Novo!

,,Prosvjetni rad raspisuje’’

Konkurs za najbolju pricu i pjesmu

Zdravo djevojcice,zdravo djecaci!

Nadam se,da ste se lijepo odmorili.Neko na moru,neko na planini,vjerujem da je i na selu bilo avantura.Ko je ostao u svom gradu,vjerovatno mu nije bilo dosadno.Uz druzenje,interesantnu knjigu bilo je i dobrih filmova.Poslije odmora,septembar,i duga djacka olimpijada znanja do sljedeceg juna.Vazno je ucestvovati.Pored te redovne olimpijade u skoli,bice i jedna literarna.Najbolji ce biti nagradjeni i slavljeni.O cemu je rijec?

Evo o cemu je rijec.Djecija strana najavljuje konkurs za najbolju pricu i najbolju pjesmu.Tema je slobodna.Sto ce  biti zanimljivih avantura i dogadjaja.

Nagrade su sljedece:

-Prva nagrada za pricu-zimovanje na Verusi

-Druga nagrada-komplet CD Festivala ,,Nasa radost’’

-Treca-knjiga (nagradu dijele 5 ucenika)

Prvu i drugu nagradu je obezbjedio Djeciji savez Podgorice

Trecu nagradu Zavod za udzbenike i nastavna sredstva iz Podgorice.

Radove mozete poslati e-mailom: prosvjetnirad@t-com.me ili na adresu ,,Prosvjetni rad’’ (Djecija strana), Ul. Balsica 4,Podgorica

Radove slati do 20.novembra,a rezultati konkursa bice objavljeni do 15.decembra.

HERCEG NOVI

Neko je dao najljepši opis rekavši: „Grad u kom su se umjetnici napajali svjetlošću i ljepotom. Nigdje nema toliko cvijeća, sunca, plavetnila i maestrala koji doziva... Među kamenim zidinama, trenutak predaha ili nadahnuća, tražili su mnogi pisci pa i nobelovac Ivo Andrić. A sam Petar II Petrović Njegoš, najveći crnogosrki mislilac, filozof, pjesnik, duhovni i svjetovni vladar, sa nepunih devet godina, na hercegnovskom podneblju se napajao prvom lučom saznanja.“

          Grad se nalazi između planine Orjen i ulaza u Bokokotorski zaliv. Osnovan je u XIV vijeku, a njime su vladali Mleci, Turci, kratko Španci, Austrijanci...Osnovan je 1382. godine, kada ga je bosanski ban, odnosno kralj Tvrtko I Kotromanić utvrdio u Topaljskom zalivu i nazvao ga Sveti Stefan., ali je on kao jedan od najmlađih gradova na Jadranu nazivan i Novi, Castrum Novum, Castel Nuovo... Dodatak „Herceg“ dobio je za vrijeme vladavine Herceg Stjepana Vukčića Kosače.

          Poznat je po bogatoj i bujnoj vegetaciji zahvaljujući najviše pomorcima koji su iz dalekih zemalja svijeta donosili rijetke primjerke biljaka.

          Hercegnovska rivijera se pruža u dužini od 15 km i obuhvata 7 naselja, odnosno turističkih mjesta.

          Pogled na Stari Grad otkriva niz zidina koji između ostalog predstavljaju spomenike kulture, i to su: Citadela koja je , nažalost, teško oštećena u katastrofalnom zemljotresu 1979. god., i dio se srušio u more, tvrđava Forte Mare, Kanli Kula (Krvava kula) koju su sagradili Turci, tvrđava Španjola itd. Na području opštine ima 89 crkava i 12 lokacija na kojima se nalaze ostaci istih. Ostrvo Mamula je nenaseljeno i nalazi se na samom ulazu u Bokokotorski zaliv. Dobilo je ime po austrijskom generalu Lazaru Mamuli, koji ga je utvrdio sredinom XIX, vijeka. Kružnog je oblika i obraslo gustom vegetacijom, sa plažom i pristaništem na sjevernoj strani. U vrijeme dva svjetska rata na ovom ostrvu je bio zatvor.

          Duž obale od 6 km krasi predivno šetalište „Pet Danica“ i pruža se od Igala do Meljina. Obuhvata oko 70 plaža. Ime nosi po pet skojevki koje su poginule u II svjetskom ratu, a sve su se zvale Danica.

          Postoje mnoge legende koje prepričavaju stari novljani, kao npr.:  Legenda kaže da je mimozu, po kojoj je Herceg Novi poznat, darovala vila Alkima. Nju su mladići spasili od bure, a za uzvrat nisu tražili ništa, čak ni čuveno blago kraljice Teute; Mjesto „Jok Megdan“, po legendi, je dobilo ime kada su Turci prilikom osvajanja Herceg Novog bili potučeni. Tom prilikom, jedan od branilaca grada pozove turskog vođu na megdan, ali on, bježeći glavom bez obzira, samo viknu:“JOK MEGDAN“; Isto tako, na izvoru ispod Jok Megdana počela je da teče krv. Od tada se izvor pitke vode zove Karadža ili u narodu još kraće Karača; Iznad Herceg Novog i danas postoji izvor koji se zove Nemila. Nekada prvobitni naziv ovog izvora je bio Mila, a današnje ime je dobio nakon tragične smrti dva mladića, dobrih prijatelja, koji su zbog, ljubavi koju su imali prema istoj djevojci, ovdje oduzeli sebi život.

Neke od znamenitih ličnosti koje su dio svog života proveli u ovom gradu su: Nikolaj Velimirović, sveštenik; Petar II Petrović Njegoš; Simo Matavulj, pripovjedač i romansijer; Ivo Andrić, nobelovac (književnik) i danas u njegovoj kući postoji Klub Književnika; Zulfikar-Zuko Džumhur, slikar, pisac i putopisac; Mihailo Lalić, književnik; Dušan Kostić, pjesnik, književnik itd.

Manifestacije koje obilježavaju ovaj grad su: Praznik mimoze, HAPS (Hercegnovske aprilske pozorišne svečanosti), Male skale, Međunarodni dječiji karneval, Dani muzike, Sunčane skale, Trg od knjige, Hercegnovski filmski festival, Međunarodni ljetnji festival klasične gitare.

            Radunocić Isidora VII-2

Šapat masline

       Sa pomućenim osjećajima ti se približavam: radostan što te ponovo vidim, tužan, jer se tako osjećam.

      Ja sam zapravo došao kod tebe u nadi da ćeš mi promijeniti raspoloženje, jer ti to možeš – ti koja si mirila nepomirljivo, ti koja si svjedok raznih događaja, da li ćeš me saslušati i ohrabriti? O čemu bih ti pričao? Ovo predvečerje jesenjeg dana čini me razdražljivim, nesigurnim, a ja bih da budem jak kao ti, tako stamen. Gledam kako su tvoje moćne kandže obuhvatile zaštitnički zemlju, kako tvoje ruke širiš zaštitnički u svim pravcima, sve da obuhvatiš, sve da zaštitiš. Sunce pri zalasku čini tvoje mrežne listove zlatastim, a blagi povjetarac ih leluja, kao da drhte od neke miline. Stojim tako bez daha pred tobom kao pred hramom, upijam svim čulima tvoju ljepotu. Spreman sam da pažljivo slušam tvoju besjedu.

     Pitam se, da li mojim dječačkim snovima možeš da daš ohrabrenje. Tvoj tihi šapat mi nježno dodiruje lice, blaženo se širi oko mene. Ja sam ponovo bezbrižni dječak i znam: zato traješ, da bi nas prigrabila kad nam je teško; tvoja vrijednost nije u trajanju, već u nesebičnom davanju tvoje ljepote i snage.

Aleksej Vukčević  VI-1 2010 godina

Jedna je mama!!!

         

Stalno je uz tebe,
posmatra te i gleda,
voli te ona najviše,
ma voli te do neba.

Ne da te ona nikom,
i  čuva te od svega,
na njenu ljubav si navik’o,
ti si zauvek sreća njena.

Kao malom čitala ti priče,
učila te kako se ponaša,
sada te obrazuje,
nikada ti dužna nije ostala.

Kao malog te pazila,
i bajke ti pričala,
sad savjete ti daje,
i pomaže oko svačega.

Njene ljubavi se ne stidi,
niko te ne voli kao ona,
zato je ona posebna,
tvoja mama voljena!

Luka Kuč VIII-4

Čuvaj svog prijatelja!

                   

U životu našem cilj je da se živi,
i da se u njemu  uživa,
a ne samo da se gleda,
na koji način preživeti treba.

Stalno teško vreme dođe,
spopadne neka muka,
to treba brzo da prođe,
treba ti prijateljska ruka.

Prijatelj je svetinja,
poštuj i voli ga stalno,
on je taj što sve ima,
i on je bitan samo.

Trudi se da prijatelja čuvaš,
kao oči u svojoj glavi,
njegov savet uvek slušaj,
On uvek napravi potez pravi!!!

Luka Kuč VIII-4

Tvoja sreća!

 Ako stalno gledaš  iza sebe,
i sve  posmatraš  pod krivim uglom,
tad  ne očekuj nista od drgugih,
jer to biće samo ruglo.


Treba da te zanima svoj život,
pravo na slobodu i sreću,
voli sta se voljet da,
i imaćes šansu veću.



Nemoj da te opsjednu neke glupe stvari,
gledaj da imaš za sebe,
za tuđe komentare ne mari,
već uči,voli i imaćeš mnogo sreće!

Luka Kuč VIII-4

Putopis-Cetinje

     Cetinje je prijestonica Crne Gore.Zbog velikog broja istorijskih građevina,manastira,crkvi,muzeja grad je dobio naziv “grad-muzej”.

   Dolazak u Cetinje me uvjek čini srećnom i veoma radoznalom jer ću saznati novi istorijski događaj.Sa roditeljima sam obišla mnogo istorijskih građevina neke od njih su:Vlaška crkva,Njegošev mauzolej,Dvor kralja Nikole,Plavi dvorac...Posle smo čuli i njihovu zanimljivu istoriju kao i legendu.Legenda je glasila da je nekada davno u najstarja vremena Bog  napravio zemlju i narode koji će živjeti u njoj.I kada je Bog pomislio da je završio anđeli mu rekoše:Mili Bože,ostao je jedan mali,ali vrijedan narod,dostojan tvoje pažnje.Božije se obrve nabraše i na sve strane poče da grmi i sijeva.Na moru se talasi digoše,a vjetar je počeo duvati na sve strane.A onda sve stade.Bog progovori:Ovo što sam za sebe ostavio neka bude dom tom narodu,i neka se oni zovu Crnogorci,a ovdje gdje ja stojim neka se zove Cetinje i svi oni koji se rode i odrastu u Cetinje neka oni budu Bogovi,a Cetinje dolina Bogova.Zagrmje i sunu kiša iz neba i iz zemlje,a onda sve stade.Mnogo nam se svidjela legenda koju smo čuli,a onda smo krenuli dalje. Prošetali smo  preljepom planinom Lovćen,i saznali da su dva najveća vrha Štirovnik i Jezerski vrh.Na Jezerskom vrhu se nalazi mauzolej.Obišli smo Nacionalni park Lovćen koji  je poznat po kulturno-istorijskim nasleđima.Oduševile su me,a u isto vrijeme i uplašile Lovćenske serpentine.Sa vidikovca koji se nalazi u blizini pruža se predivan pogled na Bokokotorski zaliv i Katunsku nahiju.Upravo smo u Njegoševom mauzoleju.Mauzolej je posvećen Petru I Petroviću Njegošu.Od Cetinja do mauzoleja vodio nas je put dug 21 km.Mauzolej je sagrađen na mjestu gdje se srušila Njegoševa zavjetna crkva koju je sam podigao za Svetom Petra Cetinjskog 1834.godina sa željom da u njoj bude sahranjen.Vidjeli smo i Crnogorsku narodnu nošnju koja je veoma bogata,elegantnih modela,kombinacije jarkih boja,sa bogatim zlatnim vezom.Vez u zlatu čini tradicionalnu nošnju najljepšom u Evropi.Šetali smo dugim stazama kroz Ivanova Korita,okruživala nas je gusta i zelena šuma.

       Svaki put kada obiđem ovaj istorijski grad ja sam sve više oduševljena njime.

                                                            Kristina Jaredić VII-1

Čovjek je stvoren da živi slobodno!

             Svakodnevno,mi možemo ne samo na televiziji već i u stvarnosti,vidjeti primjere nehumanosti.
             Danas nam je lijepo,ali sjutra ne znamo šta će biti.Čovjek treba da bude srećan ako nije žrtva običaja ili nečega drugog što bi mu dalo do znanja da nije slobodan i da ne može da ide gdje hoće,živi kako hoće i druži se sa kim hoće.Sve češće djecu otimaju i prodaju,što je kao ropstvo.Sve što je obavezno nije sloboda, jer da jeste, to "obavezno" ne bi bilo tu.U svom okruženju ne znam za nekog ko ne živi kako bi trebalo,o sebi neću da pišem,jer živim slobodno,naravno i takav život ima granice.U nekim zemljama vode se ratovi,gdje se ugrožavaju životi nevinih ljudi i djece.Nekada se sam pojam sloboda drukčije smatrao,mislio sam da je to pravo na igru.Danas već pomenuti pojam vidim kao pravo na porodicu,hranu i sve ostale uslove za život.U nekim zemljama samo rođenje djeteta,da li je muško ili žensko,piše sudbinu,to sigurno nije sloboda!Ako pored sebe imamo prijatelja koji će da nam pomogne,porodicu koja će da nas voli,uslove za normalan život onda naslov može da bude u potvrdnom obliku. 
               Sada sam siguran da male stvari nisu male,kao što nam se čine na prvi pogled.Čovjek jeste rodjen da živi slobodno,ali većina čovječanstva ne živi ovako lijepo kao ja.

 

  Jasmin Suličić VIII-5
 

OBAVJEŠTENJE !

U TOKU JE NAGRADNI LITERARNI KONKURS , U OKVIRU MANIFESTACIJE ,,SUSRETI POD STAROM MASLINOM"

NA PANOU U HOLU ŠKOLE SMO VAM NAZNAČILI TAČAN NAZIV OVOGODIŠNJE TEME, KAO I UPUTSTVA ZA SLANJE.

                                                                                                                                                                               SREĆNO!

Čovjek je stvoren da živi slobodno!

 

        Svako od nas ima različite puteve kroz život.Nekome taj put krči neko moćniji od njega,a neko mora sam da krči i da prelazi sve prepreke na putu.
        Na žalost u većini slučajeva ljudi moraju sami da krče svoj put.Čovjek je stvoren da živi slobodno i stvoren da mu neko drugi ne uskraćuje slobodu.Sloboda je imati svoja prava, igrati se u prirodi bez ikakvog straha, uživati u životu... Svi mi želimo bolji život, ali kada pogledate ljude koji nemaju skoro ništa, ne možete vidjeti ništa drugo sem osmijeh na njihovom licu.Ko je bogatiji, sigurno ima i više muka i više obaveza i to se ne može uporediti sa slobodom i sa čarobnom prirodom i druženjem.Mada, moje mišljenje je, da , kome je život samo novac, on nema život.Ima mnogo zemalja u kojima žene nemaju prava na ništa. Žive kao zatvorenici. Mnogo ljudi pokušava da pobijegne iz takvih života i pođe u druge zemlje, ali se ne mogu uklopiti u normalan život. Svako ko se ne zna snaći u životu neće lako proći.

         Treba uživati i voljeti svoj život kakav god da je. I šta je najvažnije ,treba biti zahvalan što smo uopšte na ovom kontinentu, na moru, u ovom gradu i sa svojim drugarima sada u istoj učionici i što smo sa svojim najmilijima-porodicom.




                                                              Ivona Adžemović VIII-5

Dječija prava

                      
  Djeca treba da žive sa onima koje vole,
  jer djeca najbolje rastu voljena i kada vole.

  Djeca imaju pravo na sestru i na brata,
  da ne ostanu sama kada odu mama i tata.

  Djeca trebaju da znaju dokle je prava međa,
  i da ono šta čine nikog ne vrijeđa.

  Djeca imaju pravo da uče i znaju,
  i sve što ih zanima,pitanja da postavljaju.

  Djeca imaju pravo da svome cilju odlete,
  k'o ptici iz svojih gnijezda,tako i svako dijete.

  Zemlja koja poštuje ova dječija prava,
  biće više srećna. 

    

  Jovana Vučeraković i Ivona Adžemović VIII-5

Kako napisati dobar sastav?

Ukoliko misliš da ne pripadaš srećnicima koji svaki sastav savršeno napišu, možda je vrijeme da pročitaš ovaj tekst.Slijedi uputstva koja ti mogu olakšati  rad i pomoći u napredovanju!

1.       Da bi napisali dobar satav,morate čitati kvalitetno štivo, koje će vam bogatiti rječnik, ukazati na tuđa zapažanja, prenijeti nečije životno iskustvo, i pomoći vam da zakoračite u svijet umjetnosti( otud i misao Marka Tvena,,Čovjek koji ne čita izjednačava se sa čovjekom koji neumije da čita“)

2.       Moraš poznavati gramatička i pravopisna pravila.

3.       Prije pisanja, uvijek načini PLAN sastava( smisli i pribilježi o čemu ćeš pisati u uvodu, koje detalje ćeš-i kojim redom-obraditi u razradi, šta možeš zaključiti na kraju rada)

-          U uvodu, pišemo uopšteno, o suštini djela/teme.Uvod obično čine 2-4 rečenice.

-          U razradi, obrađujemo temu.Ukoliko je tema,,slobodna“, odaberi 2-3 detalja preko kojih ćeš je obraditi (u ovu grupu spadaju teme  u kojima se treba opisati neka osoba, pejzaž, tvoje misli ili osjećanja).Odaberi karakteristične detalje,i potrudi se da ih što bolje opišeš.

Ne obrađuj više detalja, jer ni jednom nećeš stići da se posvijetiš, pa će podaci djelovati ,,nabacano“, neobrađeno.Ukoliko je tema tzv.gradivna(analiza djela/lika iz djela)- ne prepričavaj radnju.Čitalac(tj.nastavnik) treba da shvati da znaš da izneseš svoje mišljenje o djelu/temi.U razradi ti je plan od najveće koristi.

-          U zaključku, iznosiš svoje krajnje mišljenje o temi.Ukoliko znaš, možeš u zaključak ubaciti i citat, koji obavezno stavljamo pod navodnike, navodimo i čije su riječi, a ne rijetko, potrebno je citat i objasniti....Ukolko si vješt, pokušaj!

Uvod, razrada i zaključak obavezno se odvajaju pri pisanju(famozna,,dva prsta“ od početka lista).Novih redova unutar razrade može biti( čim prelaziš sa teme na temu, ili sa detalja na detalj), ali oni nisu uvučeni.

4.       Često te zbunjuje riječ stil, i komentar da treba da ,,poradiš“ na stilu...Na dobar način ćeš pisati ako čitaš, a tome služe i stilske vježbe koje nastavnici uporno zadaju( prenesena značenja riječi, varijante iskaza, izbjegavanje suvišnih riječi/ponavljanja riječi, otklanjanje beznačajnih pojedinosti,sažimanje teksta,otklanjanje praznoslovlja i tuđica,otklanjanje dvosmislenosti i nejasnosti)

,,Piši tako da je riječima tijesno, a mislima široko“, I.Andrić

Zapamti:

-          svaka rečenica mora se odnositi na temu;

-          ne piši duge rečenice, one zamaraju, a i ti se sam zapetljaš i na kraju zaboraviš

       šta si u stvari htio/htjela reći;

-          uvijek , po završetku rada, pročitaj svoj tekst.Otkloni greške;

-          imaj na umu da je književnost umjetnost.Treba da uživaš dok pišeš i ti, ko stvaralac, i onaj ko čita tvoj rad...

Članovi literarne sekcije