Eh,koliko se
vragolija i nestašluka provuče kroz nađe djetinjstvo!Ne znaju roditelji,samo
mi/naša složna družina.Ispričaću vam kako to izgleda “četa mala ali odabrana”.
Često se tokom vikenda okupi družina:
Ja,Miljana,Mijo,Mare,Joca,Matija i drugi.Okupimo se,i tu padne dogovor da idemo
u lov na razne zvijeri:ptice,mačke,zečeve,komarce i ostalo!Svi se naoružamo
neko ima pušku,neko praćku,neko štap,neko pištolj.Ima tu i lukova i strijela I jos
kojekakvog oružja.Okupljamo se kod Mija.Mijo je naš harambaša.Nacrta strašne
brkove,čelo mu prošaraju bore,pa vikne “Naprijed”!Mi,lovci,odmah krenemo za
njim.Probijamo se kroz raznovrsne ograde,stare,zarđale,kroz žbunje i svakojake
prepreke dok ne stignemo do lovišta.Tamo se razdvojimo i lov počinje!Dovikujemo
se sa kraja na kraj šume,bodrimo se i pomažemo jedni drugima,nema nas do prvog
mraka.Baš nam je lijepo i ne zanima nas šta će reći roditelji.Ponekad ulovimo
neku sitniju “zvjerku”,ali to je sada najmanje važno.Najvažnije je da složna
družina uživa u svojim nestašlucima i cčudnim idejama!
Vratimo se umorni i iscrpljeni,ali srećni i
zadovoljni jer je naše druženje pravo malo hajdukovanje i mi se ponosimo time!
Đorđe
Vlahović
Нема коментара:
Постави коментар
Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.