Crmnica

Crmnica je područje opštine Bar.Sa jedne strane je omeđana planinama Rumijom i Sutormanom,a sa druge strane Skadarskim jezerom i Paštrovačkom gorom.
Crmnica je nekada bila opština,a administrativni centar bio je Vir današnji Virpazar.Crmnici pripadaju sela:Gluhi Do,Boljevići,Limljani,Godinje,Seoce,Krnjice,Brčeli,Komarno i moga druga.Čitava Crmnica je pogodna za izgajanje vinove loze,pa je poznata po jedinstvenom crmničkom vinu-Vranac.Zbog blage klime u Crmnici uspijeva i razno mediteransko voće i to:smokva,trešnja,višnja,dunja,šljiva i razno stono grožđe.
Pogodna je i za uzgajanje pčela pa je poznata i po čuvenom crmničkom medu.
Crmnica je poznata po istorijskom smislu jer ima puno narodnih heroja među kojim su iJovan Tomašević,Vladimir Popović,Blašo Orlandić,NIko Rolović po kojima su nazvane razne kulturne i obrazovne ustanove.
13. jula 194 godine na Virpazaru je dignut ustanak protiv okupatora a organizator ustanka je bio narodni heroj Jovan Tomašević sa borcima iz tog kraja.
U Crmnici ima puno izvora pitke vode ,od tog u Gluhom Dolu ima 5.
Putnom infrastrukturom povezana je sa Barom,Podgoricom,Petrovcem i Cetinjem,kroz nju prolazi i željeznička pruga sa dvije stanice:Virpazar i Crmnica,Mještani sela u Crmnici koja gravitiraju priobalju  Skadarskog jezera su poznati i po lovu ukljeve i krapa pa zbog toga se prepoznatljiva manifestacija dani vina i ukljeve održava u Virpazaru.U nekoliko zadnjih godina Crmnica je poznata po otvorenim vinarijama u crmničkim selima i vinskom putu.
U Virpazaru ima i turističkih borodova koji odvode turiste u obilazak Skadarskog jezera i istorijskih znamenitosti na jezeru i priobalju.

Lazar Raočević

             Sekretarijat za opštu upravu i društvene djelatnosti,tradicionalno,i ove godine organizuje takmičenje likovnih i literarnih radova na temu narkomanije.Ova akcija jedna je u nizu kontinuiranog rada na prevenciji narkomanije koju realizuje ovaj sekretarijat.
            Za ovogodišnji konkurs literarnih i likovnih radova osmišljena je tema ,,Život nam vraća ono što mi drugima dajemo - dajmo glas za nas''
           Najbolji ovogodišsnji radovi osmog i devetog razreda biće publikovani brošurom do kraja ove školske godine.
            Potrebno je izabrati po tri najbolja literarna i likovna rada i poslati ih ili dostaviti na adresu Sekretarijata za opštu upravu i društvene djelatnosti,opštine Bar,Bul. Revolucije br. 1,najkasnije do 30 aprila 2015. godine.Priložene radove pregledaće Komisija za odabir lierarnih i likovnih radova.

Radove slati nastavnici Tijani Vukčević

Razgovor je spona među ljudima,možda i jedina

Riječ,jedina pojava koju čovjek ne koristi  na pravi način.A riječ je jedinstvena,nezamjenjiva,to je ono što je potrebno da bi svuda  zavladao mir.

        Da se u istoriji umjesto mača koristila prava riječ sve bi bilo drugačije.Ljudi bi bili složni,svi složni.

        Ali čovjek je to jedinstvo koristio da bi vrijeđao i uništavao.Mislio je da će tako brže stići do cilja.A da je o riječi samo malo razmislio uvidio bi kolika je njena moć.Ali ni danas čovjek ne razumije koliko se sa razgovorom može postići.Da se uz tu moć koju nam je Bog podario sve može smiriti,stišati i uljepšarti.Ne treba se svađati već miriti pomoću razgovora.Da je prave riječi ne bi bilo ovakvog ubijanja,ratova.

       Riječ može sve da potišti,da objasni.Pomoću razgovora se dolazi do rešenja,dovodi se do kompromisaJoš kada bi shvatil koliko je riječ jednostavna.Da bi sa njom nešto dokazao potrebno je malo vremena ,malo truda,Sa njom je rukovati najlakše i najjednostavnije.

     Poruka je: ,Koristi riječ kao najveće orušje,i bićeš pobjednik najvećih ratova“.

Dječiji sajam u Gintašu

Bio je lijep jesenji dan. Dogovorio sam se sa drugovima da poslije škole pođemo za Podgoricu kako bismo šetali gledali film „Montevideo“ u Delti.

 Pošto smo sjeli u autobus shvatili smo da ćemo imati dosta  vremena  prije projekcije filma pa smo se dogovorili da svratimo u Gintaš. Imali smo namjeru da obiđemo tržni centar i popijemo sok. Međutim , kada smo ušli neuobičajeno velika gužva u holovima, muzika i mnoštvo odraslih i djece. Radoznalo smo išli od jednog do drugog štanda i razgledali različite ručno rađene čestitke , korpe, kutije i slike od recikliranog materijala i salveta. Najzanimljivije je bilo što su za štandovima stajala djeca od sedam do dvanaest godina , ali smo primijetili i dosta roditelja koji su ponosno stajali kraj rukotvorina svojih mališana , razdraganost koja se osjećala na svakom koraku prešla je i na nas pa smo prilazili svakom malom prodavcu pitali ga za ono što prodaje i cijenu. Kupili smo nekoliko sitnica i shvatili da nam je vrijeme brzo prošlo i da moramo požuriti ako želimo da stignemo na film. Pri izlasku smo shvatili dase radi 0 dječijem sajmu stvaralaštva djece sa posebnim potrebama. Zbog toga je svako od nas osjetio ponos što smo barem malo doprinijeli da djeca osjete radost što su se nekom svidjele stvari koje su oni napravili i što smo se bar na kratko družili sa njima.

Shvatili smo da humanost ne mora značiti velika djela i da mnogim ljudima možemo priuštiti radost i sitnom pažnjom. Iako nam se film izuzetno svidio ipak smo na putu kući prepričavali i dogodovštine iz Gintaša, jer smo zbog ove posjete sami sebi izgledali stariji i ozbiljniji.

                                                                                                       Đorđe Vlahović    VIII-2